Procedura mjerenja debljine premaza - ISO 2360

Procedura mjerenja debljine premaza - ISO 2360

6 Postupak mjerenja debljine premaza

6.1 Kalibracija instrumenata

6.1.1 General

Prije upotrebe, svaki instrument mora biti kalibriran u skladu s uputama proizvođača, koristeći odgovarajuće standarde za kalibraciju. Posebnu pažnju treba posvetiti opisu datom u tački 3 i faktorima opisanim u tački 5. Da bi se minimizirale promjene provodljivosti zbog temperaturnih varijacija, u vrijeme kalibracije instrument i etaloni za kalibraciju moraju biti na temperaturi blizu temperaturu predmeta koji se mere.
NAPOMENA Provere kalibracije takođe treba izvršiti po potrebi tokom određivanja kako bi se izbeglo pomeranje instrumenta.

6.1.2 Standardi za kalibraciju

Kalibracija instrumenta mora se izvršiti korištenjem najmanje dva etalona različitih i poznatih debljina. Jedan od ovih standarda može biti od neobloženog osnovnog materijala.
NAPOMENA 1. Debljine takvih standarda treba da budu praćene do izvora koji se može potvrditi.
Električna provodljivost i magnetna permeabilnost materijala premaza i osnovnih materijala moraju biti identične onim svojstvima dijelova koji se mjere.
NAPOMENA 2 Kako su etaloni za kalibraciju podložni habanju i propadanju tokom vremena i upotrebe, trebalo bi ih ponovo kalibrirati i/ili zamijeniti periodično u vremenskim intervalima utvrđenim lokalno ili nakon konsultacija s proizvođačem.

6.1.3 Verifikacija

Električna svojstva osnovnog materijala etalona za kalibraciju moraju biti slična onima osnovnog materijala ispitnog uzorka.
NAPOMENA Da bi se potvrdila njihova podobnost, očitanja dobijena sa osnovnim materijalom neobloženog kalibracionog etalona i sa onim uzorka za ispitivanje treba uporediti.
Ako debljina osnovnog materijala premašuje kritičnu debljinu, kako je definirano u 5.3, na mjerenje debljine ne utiče debljina osnovnog materijala.
Ako kritična debljina nije prekoračena, debljina osnovnog materijala za ispitivanje i za kalibraciju mora biti ista. Ako, u praktičnim uvjetima, to nije moguće, tada bi bilo moguće pokriti standardni ili ispitni uzorak dovoljnom debljinom materijala koji ima slična električna svojstva kako bi očitanja bila neovisna o debljini osnovnog materijala. Ako se koristi ova metoda, poduzimaju se ispitivanja kako bi se potvrdilo da je prihvatljiva i utvrdilo prisustvo bilo kakvih dodatnih grešaka. Ako je zakrivljenost obložene površine koja se mjeri takva da onemogućuje kalibraciju na ravnoj površini, korišteni standardi za kalibraciju mora imati iste polumjere zakrivljenosti kao i uzorak koji se mjeri, osim ako se ne koristi posebna sonda koja kompenzira utjecaj zakrivljenosti.

6.2 Odlučnost

6.2.1 General

Rukujte svakim instrumentom u skladu sa uputstvima proizvođača, obraćajući odgovarajuću pažnju faktorima navedenim u klauzuli 5.
Provjerite kalibraciju instrumenta, koristeći važeće standarde za kalibraciju, na mjestu testiranja svaki put kada se instrument stavi u rad i u čestim intervalima tokom upotrebe (najmanje jednom na sat) kako biste osigurali ispravan učinak (vidjeti 6.1).
Moraju se poštovati mere predostrožnosti navedene u 6.2.2 do 6.2.6.

6.2.2 Čistoća površine

Prije mjerenja, uklonite sve strane materije kao što su prljavština, ulje, masnoća i proizvodi korozije sa površine etalona i ispitnog uzorka, bez uklanjanja materijala za oblaganje.

6.2.3 Debljina osnovnog metala

Provjerite da li osnovni materijal prelazi kritičnu debljinu (vidi 5.3). Ako nije, ili upotrijebite rezervnu metodu opisanu u 6.1.3 ili osigurajte da je kalibracija obavljena na etalonu za kalibraciju koji ima istu debljinu i električna svojstva kao ispitni uzorak.

6.2.4 Edge efekti

Nemojte vršiti mjerenja blizu ivice, rupe, unutrašnjeg ugla itd. uzorka za ispitivanje osim ako nije dokazana valjanost kalibracije za takva mjerenja (vidjeti Aneks B).

6.2.5 Zakrivljenost

Nemojte vršiti mjerenja na zakrivljenoj površini ispitnog uzorka, osim ako nije dokazana valjanost kalibracije za takva mjerenja.

6.2.6 Broj očitavanja

Brojna mjerenja obavljena na istom mjestu, ako je potrebno pomoću držača sonde, dat će informacije o ponovljivosti (standardnoj devijaciji) instrumenta i njegove sonde u tom trenutku i na debljini koja se mjeri.

BILJEŠKA:

Koeficijent varijacije, V, može se izračunati iz ove standardne devijacije. V se može primijeniti na različite debljine.
Brojna mjerenja napravljena pomicanjem sonde između svakog mjerenja i unutar određenog područja na obloženoj površini, pružit će informacije o ponovljivosti instrumenta i premaza unutar te određene površine.

Ako je površina premaza hrapava ili je poznato da ispitni uzorci imaju velike gradijente debljine preko svojih površina (npr. zbog veličine i/ili oblika), porijeklo varijacija mjerenja treba utvrditi višestrukim mjerenjima.

Procedura mjerenja debljine premaza - ISO 2360